Ja sam Ivana Zaninović, prof. logoped. Nakon završetka opće gimnazije u Zagrebu, 2003. upisujem Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, smjer Logopedija. Dobitnica sam stipendije za izvrsnost Grada Zagreba, Državne stipendije, Nagrade za najboljeg studenta te Dekanove nagrade za najbolje studentske radove znanstvenog ili stručnog sadržaja (2005./2006., ”Teorija uma”). Također, 2006. godine sudjelujem na znanstvenom projektu MZOŠ 0013002 Usvajanje hrvatskoga u međujezičnom opisu: psiho- i neurolingvistički pristup, u sklopu Laboratorija za psiholingvistička istraživanja (POLIN, ERF). Svoje fakultetsko obrazovanje završila sam 2008., s diplomskim radom na temu Obilježja teorije uma kod djece urednog i narušenog jezično-govornog razvoja.
Po završetku fakultetskog obrazovanja zapošljavam se u Udruzi za Sindrom Down Zagreb, a 2010. u Logopedsko-rehabilitacijskom Centru Blaži, na mjesto logopeda.
Moje supermoći su:
- provedba logopedske dijagnostike i terapije u djece predškolske i školske dobi te savjetovanje roditelja i obitelji djece s teškoćama u području komunikacije, jezika i govora
- rad u području rane intervencije (rad s djecom rane kronološke dobi, 0-3g.), predškolske, školske i odrasle dobi
- vođenje organizacije i rasporeda rada u okviru poslovne jedinice Vrbani
- osmišljavanje i provođenje grupnog terapijskog rada s djecom predškolske dobi s teškoćama u socijalnoj komunikaciji (Program poticanja komunikacijskih vještina)
- mentoriranje pripravnika u LCB-u te mentoriranje studenata u okviru fakultetskog kolegija ”Logopedska praksa”
- konstantno učenje i usavršavanje
Odlučila sam postati logoped jer…
Otkad pamtim voljela sam animirati i čuvati mlađe sestrične i djecu obiteljskih prijatelja, zanimalo me kako razmišljaju, što će reći, kako shvaćaju svijet, kako razvijaju prijateljstva. Za vrijeme srednje škole shvatila sam da postoji zanimanje koje savršeno povezuje sve ono što me je privlačilo – rad s djecom, kreativnost, komunikaciju i hrvatski jezik, biologiju, psihologiju i medicinu, te mi je studij logopedije bio prirodan izbor. Osim toga, volim puno pričati, a od jednog logopeda to se i očekuje.
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
Najviše volim slobodno vrijeme provoditi sa svoja tri muškarca (jednim velikim i dva mala): bilo na kauču s kokicama i dobrim filmom, bilo na moru u fensi hotelu, a osobito u onim malim svakodnevnim situacijama koje čine život. Obitelj i prijatelji me čine ispunjenom, posebno kroz duge telefonske razgovore ili zagrebačke kave vikendom. Veseli me organizirati tematske rođendanske proslave za djecu, pripremati fine slastice, roniti. Veliki sam ljubitelj filmova, unutrašnjeg uređenja i DIY projekata, a najbolje se opuštam uz igru sa svojom djecom, duhovnu glazbu ili boravak na moru.
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
Najsretnija sam kad vidim da dijete s kojim radim napreduje u onim područjima zbog kojih dolazi na logopedsku terapiju, i kad se roditelji nauče radovati ostvarenom napretku pa postanu opušteni i sretni sa svojim djetetom, kad se oslobode zabrinutosti za njegovu budućnost.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
Posao logopeda za mene nije samo moj posao, nešto što radim od do, nego i moj životni poziv. Smatram se posebno blagoslovljenom jer u okviru svog radnog dana imam priliku konkretno pomoći djetetu da njegov život – jedan i jedinstven – bude sretniji, kvalitetniji i ispunjeniji. U trenutcima kad posao postane zahtjevan i težak to je misao koja me vodi naprijed.
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
Volite, prihvate i poštujte svako dijete baš onakvo kakvo je! Napredak, rast i razvoj će se ostvariti kroz trud, rad i sustavno poticanje samo ako ono počinje i završava ljubavlju i prihvaćanjem.
„Čovjek samo srcem dobro vidi, ono bitno očima je nevidljivo.“ (Mali Princ)
Ja sam Helena Obučina, prof. logoped. Po završetku gimnazijskog obrazovanja, 2003. upisujem Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, smjer Logopedija. Dobitnica sam stipendije za izvrsnost Grada Zagreba i stipendije Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Svoje fakultetsko obrazovanje završavam 2008., s diplomskim radom na temu Neuropsihološka procjena u logopediji- segment fonološke obrade.
Po završetku fakultetskog obrazovanja zapošljavam se u Logopedsko-rehabilitacijskom Centru Blaži na mjesto logopeda. 2021.godine upisujem Poslijediplomski interdisciplinarni doktorski studij iz područja cjeloživotnog obrazovanja i obrazovnih znanosti pri Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te svoje istraživačke djelatnosti usmjeravam na mehanizme čitanja kod učenika s disleksijom.
Moje supermoći su:
- Provedba logopedske dijagnostike i terapije u djece predškolske i školske dobi
- Vođenje organizacije i rasporeda rada u okviru poslovne jedinice Vodnikova
- Sudjelovanje u istraživačkom radu Centra
- Mentoriranje pripravnika u LCB-u te mentoriranje studenata u okviru fakultetskog kolegija ”Logopedska praksa”
- Konstantno učenje i usavršavanje
Odlučila sam postati logoped jer…
Tijekom cijelog srednjoškolskog obrazovanja, a čak i nešto prije, osjećala sam da ću raditi posao usko vezan uz jezik- poduku, prevođenje, pisanje,…. Krajem gimnazijskog obrazovanja saznala sam za interdisciplinarni studijski program logopedije koji me jako zainteresirao baš zbog svoje multidimenzonalne prirode i pristupa najsloženijim fenomenima čovjeka – komunikaciji, jeziku i govoru. I tako je počela moja veza s logopedijom koja traje još i danas.
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
Volim planinariti, putovati, družiti se s prijateljima, čitati i proučavati stare jezike i povijest. Hobiji su mi iznimno važni jer me opuštaju i omogućuju rad na sebi.
Mislim da je ovo vrijeme iznimno važno jer specifična priroda terapijskog posla zahtjeva visoki stupanj stabilnosti usmjerene klijentu, ali i samima sebi.
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
Patologije kojima se bavim su raznolike i svaka mi je draga na svoj način, ali ipak sam najsretnija u radu s jezičnim patologijama ( ali i onima koje kombiniraju jezik i komunikaciju- pragmatika) te poremećajima čitanja, pisanja i računanja s obzirom da sam zaljubljena u čitanje od malih nogu, a u navedenome mogu i izraziti najveću kreativnost u izradi materijala. Navedeno obuhvaća i rad na pred-vještinama čitanja, pisanja i računanja kako u individualnom terapijskom radu, tako i u okviru grupnog rada Male Studilice kojeg već nekoliko godina provodim i unaprjeđujem u suradnji s kolegicama iz Centra. Također volim raditi i poremećaje tečnosti govora u kombinaciji s jezičnim patologijama- izazovno je i kreativno.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
Ima dana kada je zaista teško biti terapeut, i ja sam, unatoč svom znanju i vještinama, u suštini samo čovjek koji nema čarobni štapić… upravo u tim trenucima je jako važna mentalna stabilnost i unutarnja ravnoteža koja se odražava na moju daljnju sposobnost kvalitetnog rada ali i na odnos prema klijentima. Navedena harmonija je rezultat rada na sebi i pozitivnog stava prema životu, drugima i samoj sebi.
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
Ima jedna divna…. „Život je čovjekov onakav kakvim ga oblikuju njegove misli.” (Marko Aurelije)
S obzirom da kroz ovu vrstu terapijskog rada doista oblikujemo nečije misli i kompletan kognitivni ustroj, oblikujemo i njegov život, a to je, mislim, najveći izazov današnjeg rada u suvremenom svijetu.
Ja sam Nataša Zahirović, prof. logoped. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, 1998. upisujem Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, smjer Logopedija. Tijekom fakulteta, volontirala sam u raznim ustanovama, klinikama i poliklinikama gdje sam započela stjecati praktično iskustvo. Svoje fakultetsko obrazovanje završavam 2003.
Po završetku fakultetskog obrazovanja zapošljavam se u Logopedsko-rehabilitacijskom Centru Blaži na mjesto logopeda.
Moje supermoći su:
- Provedba logopedske dijagnostike i terapije u djece rane kronološke, predškolske i školske dobi s teškoćama u području komunikacije, jezika i govora te savjetovanje roditelja i okoline
- Vođenje organizacije, evidencije i rasporeda rada u okviru poslovne jedinice Sesvete
- Sudjelovanje u istraživačkom radu Centra
- Mentoriranje pripravnika u LCB-u te mentoriranje studenata u okviru fakultetskog kolegija ”Logopedska praksa”
- Konstantno učenje i usavršavanje
Odlučila sam postati logoped jer…
Još tijekom osnovne škole, u moju ulicu doselila se obitelj s gluhom djevojčicom. Tijekom srednje škole, upoznala sam nekoliko djevojaka i mladića, također, nagluhih i gluhonijemih. Uz njih sam naučila nekoliko riječi na znakovnom jeziku. Krenula sam na faks misleći da ću naučiti znakovni i jednog dana raditi s Gluhima.
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
U slobodno vrijeme volim provoditi vrijeme sa svojom obitelji, čitati knjige i trčati.
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
Uspjeh tj. napredak u radu. Kad pogledam godinu dana unazad i usporedim s današnjim danom i vidim koliko je dijete napredovalo, ali i koliko sam i ja napredovala i naučila.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
Da imam tim na koji uvijek mogu računati, s kojim imam otvorenu komunikaciju, i obitelj koja mi pomaže, ali i iščekivanje godišnjeg odmora 😊
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
Biti uporan i dosljedan u svemu što radiš i onda uspjeh neće izostati.
Ja sam Draženka Blaži, prof. defektolog-logoped (noviji naziv: magistra logopedije). Redovita sam sveučilišna profesorica u trajnom zvanju na Odsjeku za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i na Studiju logopedije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i osnivateljica i supervizorica Logopedsko-rehabilitacijskog centra Blaži. Diplomirala sam logopediju na Fakultetu za defektologiju (danas: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet) Sveučilišta u Zagrebu i tijekom studija dobitnica sam nagrade Grada Zagreba i Sveučilišta u Zagrebu za izvrsnost u studiju i sudjelovanje u znanstveno-istraživačkom projektu.
Po završetku fakultetskog obrazovanja zapošljavam se na tadašnjem Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu te 1995. godine s prof.dr.sc. Martom Ljubešić i nekolicinom kolegica logopeda pokrećem osnivanje Kabineta za ranu komunikaciju pri Fakultetu,a nedugo i Laboratorij za neurolingvistička istraživanja pri Institutu za istraživanja mozga u Zagrebu. Moje daljnje obrazovanje (znanstveni magisterij i doktorat) usmjerava me u znanstveno-istraživačkom i nastavničkom smjeru na Fakultetu, ali kontinuirano smatrajući da ću potpuno kompetentan istraživač i nastavnik postati samo ako se nikada ne odmaknem od praktične logopedije, 1996. godine osnivam Logopedski kabinet Blaži (danas: Logopedsko-rehabilitacijski centar Blaži) u kojem razvijam svoje praktične logopedske kompetencije u radu s jezično-govornom i komunikacijskom patologijom u djece te sva svoja teorijska znanja usmjeravam u razvijanje nove i kvalitetnije logopedske prakse, a sva svoja praktična iskustva prenosim na studente logopedije kojima predajem veći broj stručnih predmeta. Kako je moje životno i profesionalno iskustvo bivalo sve starije, tako je moj profesionalni interes išao prema sve mlađoj kronološkoj dobi. Kroz niz inozemnih edukacija usmjeravam svoje profesionalno djelovanje u ranu dječju dob te 2006. godine zajedno s kolegicama s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Odsjeka za logopediju kreiram Poslijediplomski specijalistički studij rane intervencije u edukacijskoj rehabilitaciji (u djetinjstvu) na kojem predajem i danas ključne logopedske ranointervencijske programe. Uz nastavnu i znanstvenu djelatnost, moja ljubav je logopedska praksa jer sam uvjerenja da se logopedska znanost i praksa ne mogu odvajati. Dosada sam objavila preko 40 znanstvenih i stručnih radova te sudjelovala na brojnim inozemnim i domaćim kongresima, vrlo često kao pozvani predavač. Obnašala sam niz rukovodećih funkcija na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i predsjednica sam Hrvatskog logopedskog društva te aktivno sudjelujem u kreiranju javnih politika s osnovnim ciljem zaštite prava djece i osoba s komunikacijskim, jezično-govornim i glasovnim poremećajima i teškoćama učenja te promicanja suvremenog koncepta rane intervencije u Hrvatskoj.
Moje supermoći su:
- Supervizija nad svim stručnim i poslovnim procesima u Logopedsko-rehabilitacijskom centru Blaži te supervizija nad kvalitetom rada u Centru
- Savjetovanje roditelja djece s teškoćama u području poremećaja komunikacije, jezika i govora te specifičnih teškoća učenja
- Provedba složene logopedske dijagnostike u djece od najmlađe kronološke dobi, predškolske i školske dobi s naglaskom na komunikacijska i jezična odstupanja i poremećaje te dječju govornu apraksiju
- Provedba logopedskih terapija s djecom komunikacijskim i jezično-govornim poremećajima
- Iniciranje i povezivanje znanosti i prakse kroz istraživačke projekte Centra te povezivanje Centra s relevantnim istraživačkim institucijama u području logopedije
- Organizacija i provedba stalnih stručnih edukacija za naše djelatnike
- Nastavna aktivnost kroz rad sa studentima
- Održavanje pozvanih predavanja za logopede i srodne nam struke
Odlučila sam postati logoped jer…
…. sam davne 1983. godine kroz svoje srednjoškolsko obrazovanje imala priliku posjetiti Centar Slava Raškaj i vidjeti rad logopeda s djecom oštećena sluha. Tog trenutka ja sam znala da želim biti logoped!
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
….putovanja, čitanje, druženje s dragim ljudima, dobra pjesma i ples..….
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
….. kada vidim rezultat svojeg rada, dijete koje napreduje, zadovoljne i sretne roditelje, kvalitetnu pripremu i rad mojih kolegica i kolega u Centru kojima je važno da nam svako dijete, svaki korisnik napreduje…. E, to me čini sretnom!
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan..…
…..Ako ima volje ima i načina! Nema odustajanja, idemo dalje! I, ne biste vjerovali, uspijemo!
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
Ima jedna misao koju želim podijeliti sa svima vama
„Život je kao vožnja biciklom – da biste održali ravnotežu, morate ići naprijed!“ (Einstein)
Ja sam Marijana Balažinec, prof. logoped. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja, 2004. upisujem Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, smjer Logopedija. Dobitnica sam stipendije za izvrsnost Grada Zagreba. Svoje fakultetsko obrazovanje završavam 2008., s diplomskim radom na temu Slušno procesiranje kod djece s cerebralnom paralizom.
Po završetku fakultetskog obrazovanja, godinu dana radim kao pomoćnik u nastavi, a 2010. se zapošljavam u Logopedsko-rehabilitacijskom Centru Blaži na mjesto logopeda.
Moje supermoći su:
- Provedba logopedske dijagnostike i terapije u djece predškolske i školske dobi te odraslih, savjetovanje roditelja i odraslih klijenata
- Specijalizacija iz područja tečnosti govora
- Mentoriranje pripravnika u LCB-u te mentoriranje studenata u okviru fakultetskog kolegija ”Logopedska praksa”
- Konstantno učenje i usavršavanje
Odlučila sam postati logoped jer…
Kada sam u srednjoj školi na zidu učionice vidjela natpis “logopedija” instinktivno sam znala da to želim upisati, premda nisam u potpunosti shvaćala što je logoped i što sve on radi. Tijekom fakultetskog perioda, a i dan danas otkrivam širinu djelovanja svog zanimanja te sam svakim danom sretnija i zadovoljnija što sam izabrala upravo ovo zanimanje koje me veseli i ispunjuje.
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
Volim vježbati (yoga), šetati, putovati, družiti se s prijateljima, kuhati, gledati dokumentarce (naročito povijesne) i čitati knjige.
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
Svi znamo imati teške dane u životu i često puta baš odlazak na posao i rad s klijentima me podigne, a samim time i uveća motivaciju za rad te daljnje usavršavanje. Izazovni poslovni trenutcima potiču me na još veću samoprocjenu vlastitih vještina i znanja, kao i na potrebu daljnjeg usavršavanja, naročito u meni izazovnim područjima kao što su poremećaji tečnosti govora (mucanje i brzopletost), stanja nakon moždanih udara te rad s klijentima s različitim neurološkim oboljenjima.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
Zbog što veće učinkovitosti na poslu smatram da je potrebno imati unutarnju smirenosti i uravnoteženosti te upravo zbog toga nakon radnog dana volim odvojiti nekoliko trenutaka za sebe kako bi se opustila kroz isprobavanje novih recepata u kuhinji, šetnji i vježbanju.
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
„Gdje god kreneš, idi svojim srcem“ (Konfucije). Mislim da je za uspješnost važno upravo to – da uložimo sebe i svoje srce u rad s ljudima.
Ja sam Petra Đerek Klarić, magistra logopedije. Rođena sam 1989. godine u Zagrebu, gdje sam i odrasla, te sam pohađala školu Ivana Meštrovića i XI. gimnaziju. Razmišljajući o pripremama i upisu studija medicine, predškolskog odgoja ili psihologije, ipak se odlučujem za studij Logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Studij sam završila s odličnim uspjehom i tako stekla zvanje magistra logopedije. Tijekom fakultetskog obrazovanja volontirala sam u raznim ustanovama, najduže u OŠ kralja Tomislava, gdje sam pružala stručnu pomoć u učenju djeci s teškoćama čitanja, pisanja i računanja. Odlaskom na praksu u tadašnji Logopedski kabinet „Blaži“, stječem različita znanja u radu s djecom različite dobi.
U Logopedskom centru „Blaži“ sam zaposlena i prije završetka studija kojega sam završila 2013. godine, a na praksu u Centar „Blaži“ sam došla 2012. godine.
Moje supermoći su:
- Provedba logopedske dijagnostike i terapije kod djece različite dobi i odraslih
- Provedba postupaka rane intervencije kod djece s komunikacijskim i jezično govornim poremećajima rane kronološke dobi
- Provedba grupne terapije kod djece s teškoćama socijalne komunikacije
- Savjetovanje roditelja
- Sudjelovanje u istraživačkom radu Centra
- Konstantno učenje i usavršavanje
Odlučila sam postati logoped jer…
Tijekom cijelog srednjoškolskog obrazovanja kada sam razmišljala kako ću upisati studij medicine, predškolskog odgoja ili psihologije, na samom kraju, pred maturu, razmišljajući o pripremama “i gdje ću upasti”, dogodio mi se „klik“ u glavi zbog kojeg sam odlučila upisati studij logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Pronašla sam se u toj ulozi nakon raznih volontiranja gdje sam pomagala djeci s različitim poteškoćama i shvatila da tom svijetu pripadam i da je to zapravo ono što želim i što sam oduvijek i željela.
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
Inače sam udana i imam jedno dijete. Svo slobodno vrijeme koje imam trenutno provodim sa svojom kćeri, igrajući se, šetajući, pjevajući, smijući se. Vikendima često odlazim na planinarenja ili izlete s obitelji i prijateljima. Jako volim putovati, istraživati i upoznavati druge kulture.
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
Provođenje vremena s djecom, pomažući im da nauče, da budu uporni i ustrajni, da ostvarimo najbolji mogući rezultat, kako bi njima, ali i roditeljima bilo lakše što će znati da im je dijete napredovalo i što vide da može i hoće.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
Treba biti pozitivan i uporan i uvijek lijepo razmišljati. Negativnost nam samo šteti. Ali, i drugima oko nas. Djeca sve osjete. Ona su plaha i emotivna i zato, koliko god nam bilo teško ponekad, sakrijmo to od djece. Njima pružimo osmijeh, toplinu, da znaju da su na ugodnom mjestu ispunjenom veseljem i ljubavlju.
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
„Ako ti put postane težak, znači da krećeš prema njegovom vrhuncu.“ Nikad ne treba odustati, koliko god da je teško, jer poslije kiše uvijek dolazi sunce. 😊
Ja sam Antonija Blaži Ostojić, mag. logoped., doktorandica Poslijediplomskog doktorskog studija Poremećaji jezika, govora i slušanja, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (ERF), Sveučilišta u Zagrebu. Nakon završenog gimnazijskog obrazovanja, 2012. godine upisujem Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, smjer Logopedija. Dobitnica sam 2 stipendije Grada Zagreba za izvrsnost (3% najboljih studenata; 2013.-2017.) i Dekanove nagrade Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu za najviši prosjek (2013./2014.). Diplomski studij završavam 2017. godine s pohvalom summa cum laude (diplomski rad Povezanost demografskih čimbenika s jezičnim razvojem djece u dobi od 16-30 mjeseci) te iste godine upisujem Poslijediplomski doktorski studij na ERF-u (tema doktorskog istraživanja Razumijevanje pročitanog: obrada anaforičkih odnosa u djece s jezičnim poremećajem) i počinjem raditi na mjestu logopeda u Logo Centru Blaži.
Moje supermoći su:
- provedba specifičnih logopedskih dijagnostičkih postupaka (Opservacijski protokol za dijagnostiku autizma- ADOS-2, Nove Reynell razvojne jezične ljestvice – NRDLS-HR…) i interpretacija podataka
- provedba logopedske dijagnostike i terapije u djece predškolske i školske dobi te savjetovanje roditelja i obitelji djece s teškoćama u području komunikacije, jezika i govora
- rad u području rane intervencije (rad s djecom rane kronološke dobi, 0-3g.), predškolske, školske i odrasle dobi
- planiranje i provođenje terapijskih programa (individualnih i grupnih)
- savjetovanje roditelja o specifičnim načinima poticanja komunikacijskih, jezičnih i govornih vještina
- planiranje i provođenje istraživanja iz područja logopedije
- organizacija poslovanja, vođenje logopedske djelatnosti i tima
Odlučila sam postati logoped jer…
…jer sam uz logopediju odrastala i u logopediji živjela. Kroz volontiranje i sudjelovanje u terapijskim susretima od malih nogu, često kao vršnjačka podrška, zavoljela sam struku u kojoj mogu dati dio sebe, svog znanja, vještina i suosjećanja te time značajno pozitivno utjecati na život djeteta/ osobe u potrebi. Odmalena sam bila jako osjetljiva na populaciju djece s neurorazvojnim teškoćama i imala često potrebu zaštiti ih i pomoći koliko god je to bilo u mojoj mogućnosti. Kada sam, uz navedeno, spoznala razne znanstveno-istraživačke mogućnosti u interdisciplinarnoj znanstvenoj disciplini kao što je logopedija, to je dodatno ojačalo već prisutni poziv. Stoga, premišljanja u bilo kojem životnom periodu o izboru budućeg zanimanja nije bilo. 😊
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
Volim provoditi slobodno vrijeme s obitelji i prijateljima, trenirati i putovati te se i dalje znanstveno i stručno usavršavati (jer se kotačići u glavi neprestano vrte 😊 ).
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
Kratko i jasno: sreća i zadovoljstvo drugih.
Malo opširnije: Postoji bezbroj stvari koje me čine sretnom u ovom poslu: kada ostvarimo međusobno povjerenje- dijete – roditelji – ja, postižemo postavljene ciljeve zajedničkim snagama i zajedno se veselimo tome, kada su dijete i njegova okolina sretni i zadovoljni te kada se kao kolege međusobno podržavamo i nadopunjujemo te predano radimo i učimo. Također, teškoće kojima se bavim su razne i svaka je posebna na svoj način, a najviše uživam u radu s komunikacijskim i jezični poremećajima od najranije (rane intervencije) do srednjoškolske dobi.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
Ništa se ne postiže preko noći. Ponekad je teško biti strpljiv, no kada imaš unutarnju motivaciju i volju koja te gura dalje i ne dopušta ti da odustaneš, ništa nije nemoguće.
A zagrljaj i lijepa riječ onih najmanjih najviše znači 😊
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
Misao koja za mene predstavlja smisao ljudskog života: ”Kako odrastate, otkrit ćete da imate dvije ruke- jednu za pomaganje sebi, a drugu za pomaganje drugima.” (Audrey Hepburn)
Ja sam Marina Zrilić, magistra logopedije. Rođena sam 1992. godine u Našicama, a odrasla sam u Đurđenovcu gdje završavam osnovnu školu. U petom razredu razvijam interes za glazbu te polazim privatnu poduku klavira narednih nekoliko godina. U Našicama sam završila opću gimnaziju u SŠ Isidora Kršnjavog (2007.-2011.), a 2011. godine upisujem studij Logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme studiranja volontirala sam u Dječjoj kući Borovje te u Udruzi za sindrom Down. Diplomirala sam 2016. godine čime sam stekla zvanje magistre logopedije. Po završetku studija postajem dio tima Logopedsko-rehabilitacijskog centra Blaži. Kroz rad i uz vodstvo iskusnijih kolegica te brojne interne edukacije stječem mnoga znanja potrebna za kvalitetno obavljanje logopedske terapije te se uvijek trudim biti u korak s novitetima unutar struke. Sudjelovala sam na Eurlyaid konferenciji u Beogradu 2017. godine s kolegicama iz Centra kao koautor predstavljenog rada (Risk factors of speech and language pathology in children on early intervention program; Croatia experience). Tijekom ljeta i jeseni 2020. godine sudjelovala sam na edukacijama iz područja potpomognute komunikacije u sklopu projekta „Komunikacija za svako dijete – Primjena tehnologije 21. stoljeća za promociju komunikacije, obrazovanja i socijalnog uključivanja djece rane dobi s teškoćama u razvoju“.
Moje supermoći su:
- provedba logopedske dijagnostike i individualne terapije s djecom i odraslima u raznim područjima poremećaja komunikacije, jezika i govora s posebnim zanimanjem za Dječju govornu apraksiju
- primjena sredstava potpomognute komunikacije u terapiji
- savjetovanje roditelja male djece s poremećajima komunikacije, jezika i govora
Odlučila sam postati logoped jer….
Zanimanje logopeda odabrala sam jer me privukla pomisao da nekome mogu pomoći usvojiti određenu komunikacijsku, jezičnu ili govornu vještinu i tako utjecati na nečiji život i kvalitetu života. Kao djevojčica sam željela biti učiteljica, baš zbog te želje da nekoga nešto podučim i pomažem u učenju, a pri završetku srednje škole sve više sam naginjala logopediji kao svome trajnom pozivu.
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su….
Omiljene aktivnosti izvan posla su mi druženje s mojom obitelji i prijateljima. Najviše volim šetati u prirodi i maknuti se od užurbanosti grada i svakodnevnih obaveza, a ispunjenom i opuštenom me čini igra s mojim djetetom, naši odlasci u parkić, šetnje i gledanje serija i filmova s mojim suprugom te ispijanje kave s prijateljima.
Dio posla koji me čini najsretnijom….
Najsretnija sam kada kod djece s kojom radim vidim napredak jer to motivira i ‘’gura’’ njih, njihove roditelje i mene da ustrajemo u zajedničkom ostvarivanju ciljeva.
Misao koja me vodi u trenucima kada posao postane zahtjevan….
Kada posao postane zahtjevan vodi me misao da bez truda nema ni uspjeha i da se moram nastaviti truditi. Ne volim odustajati i ne odustajem lako.
Moja poruka/misao koju bih voljela podijeliti s drugima…..
Upornost se uvijek isplati.
Ja sam Iva Lalić, magistra logopedije. Rođena sam 1989. godine u Virovitici, a odrasla sam u Slatini gdje završavam osnovnu školu i opću gimnaziju. Diplomirala sam s odličnim uspjehom na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i time stekla titulu magistra logopedije. Po završetku studija, zaposlila sam se u Udruzi za pomoć osobama s teškoćama u razvoju „Neven“ u Đakovu, gdje sam imala priliku raditi s djecom i odraslima. Dobila sam certifikat za provođenje terapije glazbom (Slušni integracijski trening). U znanstveno-istraživačkom radu sudjelujem kao koautor postera izlaganih na 5.kongresu hrvatskih logopeda i 37. simpoziju preventivne i socijalne pedijatrije, te isto tako sudjelujem kao koautor rada izloženog na Eurlyaid Konferenciji u Beogradu.
- godine, pridružujem se timu Logopedsko-rehabilitacijskog centra Blaži.
Moje supermoći su:
- Provedba logopedske dijagnostike i terapije u djece rane kronološke, predškolske i školske dobi s teškoćama u području komunikacije, jezika i govora te savjetovanje roditelja i okoline
- Sudjelovanje u istraživačkom radu Centra
- Konstantno učenje i usavršavanje u logopediji
Odlučila sam postati logoped jer…
Tijekom srednjoškolskog obrazovanja, položila sam tri stupnja Govorničke škole, te sam već tada znala da će moje buduće zanimanje biti vezano uz jezične i komunikacijske vještine.
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
Slobodno vrijeme provodim sa svojom obitelji i prijateljima. Veselim se dugim šetnjama, rado pričam bajke i pjevam dječje pjesmice, i tako se uvijek trudim biti pozitivna. Takvi trenutci pune me novom energijom, te mi pomažu održati osmijeh kojeg, uz dobro raspoloženje, smatram najboljom terapijom.
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
Dječica, nego šta drugo. 😊 Obožavam radit i učit s njima, oni me ispunjavaju i zbog toga što radim sam uvijek pozitivna i vesela i to nastojim prenjeti na njih. Posebno me obraduje kada mi se dijete obraduje što me vidi i spremno je ići dalje učiti, igrati se.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
Treba biti jak i snažan u glavi, ne dopustiti da te neke besmislene situacije izbace iz takta. Uvijek treba raditi s osmijehom, pogotovo ovaj posao s kojim se ja bavim jer ipak, djeca su u pitanju i do njih nam je najviše stalo, da njima bude dobro i lijepo, te da se osjećaju sigurno.
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
„Kreni malim koracima po velike snove.“ Upravo ovo želim podijeliti s drugima jer nikada ne treba prenagliti s nečim, treba biti umjeren u svemu i ići malim, ali sigurnim koracima i tako ćeš ostvariti svoj cilj i svoje snove.
Ja sam Anita Holjevac – magistra logopedije. Završila sam 6. gimnaziju ili kako ju većina od vas zna, Gornjogradsku gimnaziju. Nakon toga moja je želja bila da upišem Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu, studijski smjer Logopedija. Svoje početke sam provela kao dječji animator u Maistra d.d. Zatim sam kao studentica logopedije pod supervizijom diplomiranih logopeda – mentora hospitirala u radu s djecom s artikulacijskim i jezičnim poremećajima te poticanju predvještina čitanja i pisanja i vođenja grupnih priprema za školu. Od 2020. godine dobivam priliku početi raditi u Logopedsko-rehabilitacijskom centru „Blaži“, u dinamičnom i kolegijalnom okruženju, s različitim profilima djece i njihovim teškoćama.
Moje supermoći su:
- Provedba logopedske dijagnostike i terapije u djece predškolske i školske dobi
- Sudjelovanje u istraživačkom radu Centra
- Konstantno učenje i usavršavanje u logopediji
Odlučila sam postati logoped jer…
Studij logopedije sam odabrala krajem srednjoškolskog obrazovanja. Ono što me privuklo u logopedskoj struci je dinamičnost posla, odnosno širok raspon populacije i teškoća s kojima logopedi rade. Sviđalo mi se što kao logoped mogu raditi u raznim sustavima te s različitim populacijom – od djece najranije kronološke dobi pa sve do odraslih osoba. Upravo iz tog razloga mi je drago što sam se zaposlila u privatnom centru u kojem imam priliku iskoristiti tu dinamičnost i šarolikost logopedske struke u pravom smislu.
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
U slobodno vrijeme volim čitati, gledati filmove, ići u duge šetnje te druženje s obitelji i prijateljima. Opušta me topla šalica kave ili čaja te razgovor s dragim ljudima. Ono što me čini ispunjenom je dobra knjiga ili film o kojima ću razmišljati još nekoliko dana kasnije
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
Najsretnija sam kada kod djeteta vidim napredak koji je produkt zajedničkog truda i rada, kako mene kao logopeda, tako i djeteta i roditelja. Osim toga, ispunjava me kada vidim da se djeca s kojom radim vesele i s osmijehom dolaze na terapiju.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
Uvijek kada posao postane težak i zahtjevan, pokušavam se sjetiti zašto i zbog koga radim ovaj posao. Teškoće s kojima se susrećemo mogu biti blaže ili teže, no u svakom slučaju, to su djeca kojima je potreban naš trud i rad, a upravo napredak i zadovoljstvo na licima djece i roditelja je ono što me motivira da uvijek dajem svoj maksimum, čak i onda kada postane zahtjevno.
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
Trud i zalaganje se uvijek isplate, a zadovoljni možemo biti samo ako damo svoj maksimum.
Ja sam Suzana Kovačić, psihologinja. Završila sam studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1996. godine. Nakon završetka studija upisala sam četverogodišnju edukaciju iz gestalt psihoterapiji u klasi Irene Bezić i Jadrana Morovića pri IGW Institutu iz Wurzburga. Najveći dio mog profesionalnog radnog staža provela sam u Dječjem vrtiću “Špansko” gdje sam obavljala poslove psihologa stručnog suradnika. Imenovana sam u zvanje psihologinje savjetnice. U prosincu 2024. predložena sam za napredovanje u zvanje stručnog suradnika psihologa izvrsnog savjetnika. Autorica sam verificiranog Programa rada s roditeljima, Programa rada s potencijalno darovitom djecom, Steam programa, Programa za poticanje razvoja emocionalnih i socijalnih kompetencija djece. Planiram i provodim edukacije i iskustveno-edukativne radionice za djecu i odrasle. Šesnaest godina vodila sam kraći program (igraonicu) za potencijalno darovitu djecu “Klikerići” u Dječjem vrtiću „Špansko“. U Dječjem vrtiću “Špansko” aktivno sam sudjelovala u radu Stručno razvojnog centra za poticanje razvoja glazbenih sposobnosti i stvaralaštva djece rane i predškolske dobi.
Članica sam Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga Nacionalnog kurikuluma predškole i Nacionalnog kurikuluma RPOOa.
Završila sam brojne edukacije, redovito prezentiram stečena znanja i iskustva na stručnim skupovima i objavljujem stručne članke.
Poseban interes imam za područje rada u području mentalnog zdravlja, psihološku procjenu i dijagnostiku, podršku roditeljima u razvoju roditeljskih kompetencija i osobnom razvoju, podršku djeci i mladima, naročito u području razvoja emocionalnih i socijalnih kompetencija.
Vjerujem da je razvoj supermoći dugotrajan proces, koji prije svega zahtjeva našu usmjerenost na cilj koji želimo ostvariti, samomotivaciju, ustrajnost i odoljevanje životnim izazovima.Vjerujem da supermoći svi već imamo, samo ponekad to zaboravimo.
Moje supermoći su:
- Kroz individualni rad s djetetom nastojim djetetu omogućiti da se uspješnije nosi sa životnim izazovima i problemima koje pokazuje u ponašanju; npr. psihosomatske tegobe, problemi s pažnjom, povučenost, anksioznost, prisilne misli, problemi u odnosu s vršnjacima ili s roditeljima, problemi u školi, reakcija na stres ili traumu, emocionalni problemi…
- Savjetovanje roditelja i podrška u razvoju roditeljskih kompetencija. Ishod savjetovanja je osjećaj kompetencije u svakodnevnim obiteljskim situacijama. Najčešće teme su: odgojni izazovi, ispadi bijesa, neposlušnost, prkos, povučeno dijete, konfliktne situacije u obitelji, polazak u vrtić/školu, razvod roditelja, podrška djetetu koje nema razvijene socijalne vještine, problemi s vršnjacima, emocionalni problemi djeteta, podrška u učenju…
- Podrška stručnjacima u odgojno obrazovnom procesu u prilagodbi odgojno obrazovnog procesa kako bi svi uključeni mogli ostvariti svoje potencijale
- Provedba postupka psihološke procjene
- Psihologijsko savjetovanje
- Dugogodišnji rad s djecom, a posebno s djecom koja trebaju podršku u socijalnom i emocionalnom razvoju i darovitom djecom
- Podrška u razvoju vještina i sposobnosti kroz grupni rad s djecom i mladima
- Planiranje i provedba edukativno iskustvenih radionica za djecu i roditelje
- Podrška u zahtjevnim životnim situacijama, izazovima i krizama
- Individualna ili grupna podrška u učenju djeci – učimo kako učiti i zadržati radost i znatiželju u učenju
Odlučila sam postati psiholog jer…
Postati psiholog odlučila sam još kao djevojčica kada sam se prvi puta susrela s knjigom psihijatara Tee i Marijana Košičeka “I Vaše dijete je ličnost”. Ovu sam knjigu, a naročito primjere pisane sitnim slovima rado svakodnevno čitalajoš u osnovnoj školi. Tako je psihologija i literatura iz popularne psihologije rano postala moj hobi. Izgledalo mi je da ću kroz studij psihologije naučiti bolje vidjeti i razumjeti sebe i ljude oko sebe. Volim promišljati o svojim osjećajima, postupcima i doživljajima. Naučila sam da možemo utjecati samo na sebe, svoje doživljaje i osjećaje i da promjenom načina razmišljanja možemo postati sretniji.
Moje omiljene aktivnosti van posla su…
obiteljska druženja, izleti i šetnje u prirodi. Rado čitam. Sa dvanaest godina objavila sam zbirku pjesama “Nježni koraci”, ali je moja prva ljubav, hobi i zanimanje ipak psihologija.
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
je mogućnost da kroz samouvide i proces savjetovanja djece i mladih postanemo ljudi spremni za suočavanje sa životnim izazovima. Preuzimanje osobne odgovornosti, dobro poznavanje sebe, uvidi u ono što osjećamo i kakve to veze ima s nama put je da postanemo sretniji i zadovoljniji. Velike mogućnosti vidim i u postupcima psihološke procjene jer na temelju podataka o razvojnom statusu djeteta možemo podržati djetetov razvoj i socijalizaciju. Nakon procjene razvojnog statusa moguće je planirati i dogovarati daljnje postupke u odgoju i obrazovanju djeteta s ciljem da dijete raste i razvija se zadovoljno i sretno, te da ostvari svoje pune razvojne potencijale.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
Naše doba, doba je velikih znanstvenih otkrića i tehnoloških dostignuća. Međutim, u području međuljudskih odnosa i komunikacije napredovali smo vrlo malo, najčešće zahvaljujući osobnom interesu i motivaciji, a ne sustavnoj edukaciji. Komunikacija među ljudima se promijenila neznatno. Želja mi je da svakodnevno zahvalim na svemu lijepom što doživim kroz dan i da razvijam kvalitetne odnose s ljudima oko mene. Želja mi je da dobro vidim, čujem i mogu podržati ljude oko mene. Želja mi je da gradim uvažavajuću okolinu u kojoj možemo prihvatiti i tolerirati druge iako su jako različiti od nas.
Moja poruka/misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
I kao što je rekao mali princ: “Čovjek samo srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo”.
Ja sam Dora Vincelj, magistra logopedije. Godine 2015. završila sam II. gimnaziju Osijek te upisala preddiplomski studij Logopedija na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i preselila u Zagreb. Po završetku preddiplomskog studija, upisala sam i diplomski studij Logopedija na ERF-u koji sam završila 2021. godine, nakon čega se zapošljavam u Logopedsko-rehabilitacijskom centru Blaži. Iskustvo u logopedskom radu započela sam stjecati još za vrijeme diplomskog studija baveći se volonterskim radom u Logopedsko-rehabilitacijskom centru Blaži i Dječjem centru Borovje.
Još tijekom studentskih dana (2019. godine) sudjelovala sam na festivalu znanosti u Osijeku kao suradnik na radionici „Rastimo s bojama“, a 2020. godine sudjelovala sam na VIII. znanstveno-stručnom skupu „Osnaživanje potencijala za preventivne aktivnosti u zajednici“, Osijek, kao jedan od voditelja radionice „Razbijmo stare ploče“ o poremećaju iz spektra autizma.
Odlučila sam postati logoped…
…jer sam imala priliku svjedočiti tome koliko kvalitetan stručnjak takvog profila može pridonijeti razvoju djeteta i osnaživanju cijele obitelji. Iako sam, moram priznati, tijekom gimnazijskog obrazovanja pokazivala veliko zanimanje za biologiju i kemiju. Kada su se počele javljati misli o tome čime se zapravo želim baviti u životu, shvatila sam da je to logopedija, i mogu reći da sam zaista dobro odlučila.
Moje omiljene aktivnosti izvan posla…
čitanje knjiga, šetnje i druženje s obitelji i prijateljima. Budući da smo tijekom posla u stalnoj interakciji s ljudima, volim svoje slobodno vrijeme provoditi sama u svom miru i tišini. Sve me to opušta i čini sretnom, ali najopuštenija sam dok ispijam kavu s pogledom na more…
Dio posla koji me čini najsretnijom…
… su sitnice u kojima primjećujem napredak. To je ono što me najviše razveseli jer znam koliko je truda uloženo u savladavanje tog najmanjeg cilja, koliko mog truda, toliko i djetetovog i njegove obitelji. Takve me situacije najviše motiviraju za daljnji rad jer pokazuju da smo svi zajedno na dobrom putu da postignemo što želimo.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
…važno je zastati, duboko udahnuti i uzeti si dovoljno vremena za proraditi sve nakupljene misli i emocije. Ponekad to znači razgovor s kolegama koji me savjetuju, a ponekad je to jednostavno opuštanje tijekom slobodnog vremena koje provedem sama.
Misao koju bih voljela podijeliti…
…je zapravo jedna posveta napisana na poklonjenoj knjizi koja mi je ostala u pamćenju: „Želim ti da uspješno prebrodiš velike valove koji se nenadano pojave u tvom životu“. Mislim da djetetove teškoće u razvoju često njegovim roditeljima dođu upravo tako, nenadano i kao veliki valovi. Tada smo mi kao stručnjaci tu da ih usmjerimo kako bi zajedno s djetetom prebrodili te teškoće i maksimalno iskoristili njegove mogućnosti. Ova misao također vrijedi i za nas logopede, ali i sve druge stručnjake i ljude općenito jer se tijekom života nenadano susrećemo s mnogo velikih valova.
ANDRIJANA KOŠĆAK, prvostupnica radne terapije (bacc.therap.occup.)
Ja sam Andrijana Košćak, prvostupnica radne terapije. Po završetku Prirodoslovno – matematičke gimnazije u Bjelovaru, godine 2016. upisujem Zdravstveno veleučilište u Zagrebu – smjer radna terapija. Tijekom apsolventske godine radila sam u Dječjem vrtiću Maslačak, Zaprešić kao asistent djeci s teškoćama u razvoju. Studij završavam 2020. godine s temom završnog rada Terapija senzorne integracije kod djece s dispraksijom.
Nakon toga put me odveo na otok Rab gdje sam u Psihijatrijskoj bolnici Rab odradila stručno osposobljavanje. Sada sam dio multidisciplinarnog stručnog tima u Logopedsko – rehabilitacijskom centru Blaži.
Moje supermoći su:
- Provedba radne terapije u djece predškolske i školske dobi
- Pisanje radno terapijskih nalaza
Odlučila sam postati radni terapeut jer…
Oduvijek sam znala da želim raditi s djecom, no do zadnjeg trena nisam znala što će to točno biti. Na samom kraju srednjoškolskog obrazovanja imala sam priliku volontirati u 5. Osnovnoj školi Bjelovar što je ujedno bio i moj prvi susret s radom s djecom s teškoćama u razvoju. Tada sam znala da je to ono s čime se želim baviti i nisam pogriješila s tom odlukom! J
Moje omiljene aktivnosti van posla su…
Vrijeme izvan posla volim provoditi s obitelji i prijateljima, ali isto tako volim odvojiti vrijeme za sebe. Volim duge šetnje, druženje s prijateljima te odlaske na izlete i putovanja s njima, pogledati dobar film ili seriju, slušati muziku te ispijati čaj sama sa sobom.
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
Veseli me kada dijete s osmijehom dođe na terapiju te kada s još većim osmijehom napusti terapijsku prostoriju. Posebno me veseli kada vidimo napredak kod djeteta i ostvarimo nešto na čemu smo vrijedno radili i to mi je ujedno i najveća motivacija u radu.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
Kada posao postane težak sjetim se zašto sam tu i s kojim ciljem. Također, okruženi smo kolegama u Centru koji su uvijek spremni pomoći, dati savjet ili jednostavno samo nasmijati kada je dan težak. J
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
„Medicina dodaje dane životu, radna terapija dodaje život danima.“
Ja sam Antonija Mišura, prvostupnica radne terapije te odnedavno i magistra primijenjene analize ponašanja.
Po završetku gimnazijskog obrazovanja, upisujem Zdravstveno Veleučilište, smjer radna terapija te već na prvoj godini potvrđujem ispravnost svoje odluke vezane uz odabir zanimanja. Studij radne terapije uspješno završavam 2012., sa završnim radom na temu: Posljedice moždanog udara na izvođenje okupacija i moguće intervencije. Nakon završenog studija radne terapije, odlazim na stručnu praksu u Pedijatrijsku kliniku za radnu terapiju na Maltu te po povratku u Hrvatsku upisujem i 2019. godine završavam edukaciju ABA – Primijenjena analiza ponašanja na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu. Također, nedugo nakon povratka volontiram u Udruzi Leri gdje uglavnom radim s djecom s poremećajem iz spektra autizma, poremećajem pažnje, Down Sindrom i slično…
Svoje stručno osposobljavanje odrađujem u Klinici za dječje bolesti Zagreb gdje stječem potrebne kompetencije i vještine radnog terapeuta te se nedugo zatim zapošljavam se u Logopedsko rehabilitacijskom centru Blaži gdje i ostajem do danas 😊 Najesen 2020. upisujem Magisterij iz Primijenjene analize ponašanja na Kraljevskom Sveučilištu Belfast te stječem naziv magistra primijenjene analize ponašanja.
Moje supermoći su:
- Provedba radno terapijske procjene i terapije u djece predškolske i školske dobi
- Provedba funkcionalne analize ponašanja
- Provedba Procjene miljokaza verbalnog ponašanja i razvojni profil
- Kreiranje individualiziranih programa i bihevioralnog plana podrške
- Primjena sredstava potpomognute komunikacije u terapiji
- Sudjelovanje u istraživačkom dijelu Centra
- Konstantno učenje i usavršavanje
Odlučila sam postati radni terapeut jer…
…je radna terapija jedna divna zdravstvena djelatnost koja mi omogućuje rad na esencijalnim vještinama koje osoba treba i koristi tijekom cijelog života. Kao medij za učenje koristi okupacije tj. aktivnosti svakodnevnog života koje se razlikuju od osobe do osobe te u tome vidim najveću snagu i prednost struke.
Odlučila sam postati magistra primijenjene analize ponašanja jer…
..sam nakon završenog studija radne terapije, prilikom stručne prakse u okviru Erasmus programa, imala priliku upoznati se sa znanošću primijenjene analize ponašanja (eng. ABA – applied behaviour analysis). To je bila ljubav na prvi pogled!
Motivacija kao glavni instrument i način učenja, struktura, organiziranost, mjerenje napretka i još puno toga su odlike koje ABA i ja dijelimo. ABA je znanost o ponašanju te obuhvaća cijeli niz strategija kako modifikacijom okoline promijeniti određeno ponašanje. Obzirom na radno terapijsku pozadinu, znala sam da će me ABA učiniti još boljim stručnjakom. Tako je i bilo i dan danas je 🙂
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
Obzirom na prirodu posla, smatram da je kvalitetno provođenje slobodnog vremena jedan od preduvjeta za uspješnost i zadovoljstvo u poslu. Volim ples i muziku, to me opušta i puni mi baterije. Kao dio mentalne higijene, svoje slobodno vrijeme volim provoditi ispijajući kavu sama sa sobom 🙂 te u društvu obitelji i bliskih prijatelja.
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
.. je sljedeća misao: Ima li išta ljepše negoli podučiti osobu samostalnom obavljanju bilo koje aktivnosti samozbrinjavanja, podučiti dijete igri i funkcionalnom provođenju slobodnog vremena?
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
Svaki posao ponekad postane težak. I mi u Centru smo toga jako svjesni te kao dobar tim stručnjaka imamo psihologice koje se brinu i o našem mentalnom zdravlju. 🙂 Kao tim pokušavamo biti tu jedni za druge te preventivno djelovati na sve moguće stresore. Jedna od mišlju u kojim se u tim trenucima vodim je da je svaki dan prilika za novi početak.
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
Ako dijete ne može naučiti onako kako mi podučavamo, možda bismo trebali podučavati kako ono uči.
Ja sam Katarina Marijan – magistra logopedije. Svoje srednjoškolske dane sam započela i završila u gimnaziji Jurja Barakovića u Zadru. Nakon toga odlučujem se da upišem Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu gdje sam tokom studiranja, 2019. godine dobila Rektorovu nagradu za timski i umjetnički rad.
Moje supermoći su:
- Sudjelovanje u istraživačkom dijelu Centra
- Konstantno učenje i usavršavanje
Odlučila sam postati logoped jer…
Logopediju sam izabrala “u 5 do ponoći“, tijekom završnog razreda srednje škole. Činilo mi se da objedinjuje ili se dotiče puno mojih interesa – jezik, komunikacija, psihologija, pomaganje drugima, mogućnost rada sa svim uzrastima, a dodatni plus je bilo to što sam shvatila da, u tom slučaju, u sklopu studiranja mogu učiti hrvatski znakovni jezik.
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
Druženje s obitelji i prijateljima, slušanje glazbe i čitanje knjiga, putovanja. To me ispunjava kao osobu.
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
Izravni rad s osobama kojima imam priliku pomoći po pitanju životno važnih znanja i sposobnosti, a pogotovo kad osjetim da sam uspjela ostvariti onu neku “vezu” s djetetom / čovjekom ispred sebe.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
Pomisao da je onima s kojima radim sve što radim zaista potrebno. I da će mi jednog dana, na kraju, kada završim s ovim poslom i odem u mirovinu, biti drago što sam se bavila baš ovim poslom.
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
„I kad bih imao svu vjeru, da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao, ništa sam!”
Ja sam Ana Kos, mag. logoped. Nakon završene opće gimnazije, 2016. godine upisujem Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, smjer Logopedija. Svoje fakultetsko obrazovanje završavam 2021. godine, s diplomskim radom na temu Logopedske dijagnoze i perinatalni čimbenici rizika.
Po završetku fakultetskog obrazovanja zapošljavam se kao logoped (pripravnik) u Logopedsko -rehabilitacijskom Centru Blaži. Moj posao uključuje provedbu logopedske terapije u djece predškolske i školske dobi, izradu materijala za provođenje terapijskih sati te pisanje nalaza uz superviziju starijih kolegica.
Odlučila sam postati logoped jer…
Bilo bi pogrešno reći da je samo srednjoškolsko obrazovanje dovelo do odabira ovog zanimanja, jer to seže još u period kada sam se kao djevojčica voljela igrati učiteljice. U osnovnoj školi voljela sam pomagati svojim prijateljima u savladavanju gradiva, pisanju zadaća tijekom školskih odmora i spašavanju od popravnih rokova. 😊 Još se tada iskristalizirala moja sklonost prema jezicima jer sam gramatiku „imala u malom prstu“. U srednjoj školi zaljubila sam se u psihologiju i biologiju čovjeka, a time se smanjivala i prijašnja želja da postanem profesorica hrvatskog i engleskog jezika.
Jednog običnog srednjoškolskog dana, kolegica iz susjedne klupe spomenula je logopediju. Moram priznati da tada nisam znala koliku lepezu dijagnoza pokriva logopedska djelatnost. Zahvaljujući konzultacijama kod školske pedagoginje, tijekom kojih smo rješavali Upitnik profesionalnih sklonosti, doznala sam više o logopediji koja se pokazala idealnim odabirom za mene s obzirom na moje interese (rad s ljudima), sklonosti prema društvenim predmetima i ljubavi prema jeziku.
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
Volim boraviti u prirodi što uključuje šetnje, vožnju biciklom, ali i polagano ispijanje kave na svježem zraku. Tijekom zimskih mjeseci volim puniti baterije gledajući filmove. Vikende volim provoditi u društvu svoje velike obitelji. 😊
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
Trenutno sam najsretnija u radu s djecom kod koje su prisutni razvojni jezični poremećaj, nedovoljno razvijene predvještine čitanja i pisanja te s djecom s poremećajem čitanja, pisanja i računanja. S obzirom da sam na početku radnog vijeka, vjerujem da će stjecanje iskustva produbiti ljubav i prema ostalim područjima logopedije.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
„Sjeti se dana kada si priželjkivao sve ono što danas imaš.“ – ovo je rečenica koja me podsjeća na razloge zašto sam odabrala ovo zanimanje. Ona mi je podsjetnik da su postojali i teži dani koje sam preživjela, ali i podsjetnik na onaj predivan osjećaj kada ubireš plodove svog rada.
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
„Što manje mijenjamo stvari, to one više ostaju iste.“ Voljela bih podijeliti s drugima ovu misao jer je primjenjiva kako u svakodnevnom životu, tako i u logopedskoj terapiji. Ako ništa ne poduzimamo, ne možemo očekivati promjene na bolje.
Ja sam Dorotea Gorupić. 2017. godine završila sam jezičnu gimnaziju u Zagrebu i upisala Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, smjer Logopedija. Tijekom studija aktivno volontiram u Logopedsko-rehabilitacijskom centru Blaži i promatram rad s djecom s teškoćama u razvoju. Studentski poslovi koje tad obavljam također najčešće uključuju rad s djecom. Studij završavam 2022. godine s diplomskim radom na temu fonološkog pamćenja u djece nižih razreda osnovne škole. Dobitnica sam i dekanove nagrade za najbolji studentski rad, kao suautorica projekta “Kako komunicirati s pacijentima s oštećenjem sluha?”.
Nakon završenog studija, počinjem s radom kao logoped pripravnik u Logopedsko-rehabilitacijskom Centru Blaži.
Moje supermoći su:
- provedba logopedske terapije u djece predškolske i školske dobi
- implementacija specifičnog sustava potpomognute komunikacije u terapijskom radu (PECS)
- pisanje logopedskih nalaza uz superviziju
- izrada materijala za logopedsku terapiju
- kontinuirano usavršavanje, educiranje i praćenje novosti u svijetu logopedije
Odlučila sam postati logoped jer… sam u privatnom životu uvidjela važnost rane logopedske intervencije. Imala sam priliku u vlastitoj okolini osvijestiti koliko dobar stručnjak može pomoći pri usmjeravanju roditelja i motiviranju djeteta, pa sam i ja poželjela drugima pomagati na isti način. S obzirom na to da sam od osnovne škole bila zainteresirana za rad s djecom, te za područja koja usko vežu hrvatski jezik i psihologiju, logopedija je bila jedini logični izbor za mene. Ona uistinu objedinjuje sva područja mog interesa – komunikaciju, jezik i govor. Te vještine u velikoj mjeri utječu na kvalitetu života, a mene usrećuje ako mogu sudjelovati u procesu njihova usvajanja i nekome na taj način pomoći.
Moje omiljene aktivnosti van posla su… druženje s obitelji i prijateljima, koje najčešće uključuje boravak u prirodi ili neku dobru hranu. Osim toga, volim se kreativno izražavati na razne načine – najčešće su to kuhanje, ples i slikanje.
Dio mog posla koji me čini najsretnijom… kad prepoznam da dijete rado dolazi na terapiju te da sretno i bezbrižno ulazi u moju sobu. Roditelji su nam u terapijskom procesu partneri, ali dijete je glavni lik svake priče, stoga mi je jako važno da se djeca s kojom radim u mom prisustvu osjećaju ugodno i da im terapiju uvijek učinim što je moguće zabavnijim iskustvom kojemu se rado vraćaju.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan… jest da je sutra novi dan, a samim time prilika za novi početak. Nekad se život neće odigrati onako kako smo zamislili, i to je u redu.
Moja poruka, odnosno misao koju bih voljela podijeliti s drugima… citat je iz moje omiljene knjige, a glasi ovako: “Ljudi promatraju boje dana samo na njegovu početku i kraju, no meni je sasvim očito da se dan pretapa kroz mnoštvo nijansi i intonacija, sa svakim novim trenutkom”. Jednako tako možemo promatrati i terapijski proces – on nije samo početak i kraj, njega neizbježno čine sve sitnice koje se dogode i koje radimo između.
Uskoro…
Uskoro…
Uskoro…
Ja sam Monika Brblić, mag.logoped. Završila sam opću gimnaziju, a 2009. upisujem Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli, no ubrzo nastavljam svoje obrazovanje na Edukacijsko- rehabilitacijskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu, smjer Logopedija, koji završavam 2016. Tijekom fakultetskog obrazovanja, volontirala sam u raznim ustanovama (odgojno-obrazovnim i zdravstvenim) i već tada započela stjecati široko iskustvo.
Po završetku fakultetskog obrazovanja zapošljavam se u Logopedsko-rehabilitacijskom Centru Blaži na mjesto logopeda.
Moje supermoći su:
- Provedba logopedske dijagnostike i terapije u djece predškolske i školske dobi
- Mentoriranje pripravnika u LCB-u te mentoriranje studenata u okviru fakultetskog kolegija ”Logopedska praksa”
- Priprema zanimljivih i kreativnih materijala i aktivnosti za poticanje terapijskih ciljeva
- Konstantno učenje i usavršavanje
Odlučila sam postati logoped jer…
Iako sam primarno planirala upisati predškolski odgoj i obrazovanje jer sam željela raditi s djecom, kada sam saznala što je to logopedija i što obuhvaća to zanimanje, odlučila sam ju upisati. Kroz predavanja na fakultetu i vježbe shvatila sam da je logopedija pravi izbor za mene i da nisam pogriješila. Kroz godine rada, ljubav prema ovom poslu samo se dodatno učvrstila.
Moje omiljene aktivnosti van posla su…
U slobodno vrijeme volim puno boraviti u prirodi, voziti bicikl, šetati, uređivati svoj cvjetni vrt.
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
Kada zajedničkim snagama postignemo zadani cilj, kada su djeca i roditelji zadovoljni, kada se trude, kada zajedno surađujemo kao tim. Volim iskazivati svoju kreativnost u izrađivanju raznih materijala za poticanje terapijskih ciljeva.
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjeva…
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
Pomozimo jedni drugima, budimo kolegijalni, imajmo razumijevanja, budimo jedna velika obitelj, u kojoj jedni drugima dajemo vjetar u leđa.
Uskoro…
Ja sam Marija Šimunić (donedavno Granić 😊), magistra psihologije i edukantica psihoanalitičke psihoterapije. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja 2014. godine (Prva gimnazija Varaždin i Glazbena škola u Varaždinu), upisujem studij psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, a svoje fakultetsko obrazovanje završavam 2019. godine s diplomskim radom na temu „Povezanost glazbenih preferencija i učestalosti slušanja glazbe s dobrobiti i stresom“. Dobitnica sam priznanja Odjela za psihologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta za najbolji akademski uspjeh u akademskoj godini 2018./2019.
Završila sam početni stupanj psihoterapijskog pravca Transakcijska analiza te prvi stupanj Kognitivno-bihevioralne psihoterapije.
Od 2017. sam stručna suradnica i autorica psiholoških članaka na zdravstvenom portalu ”Kreni zdravo” (Nova TV), a od 2021. predajem psihološke predmete (psihologija komunikacije, nutricionizma i sporta) polaznicima u Ustanovi za cjeloživotno učenje Magistra. Zahvaljujući desetogodišnjem glazbenom obrazovanju, stekla sam struku glazbenika teoretičara uz glasovir kao glavni instrument te svoje glazbeno umijeće ponekad primijenjujem i u svojem psihološkom radu. Od osnovne škole bavim se plesom (standardnim i latino-američkim plesovima), a nekoliko godina sam bila aktivna kao sportaš natjecatelj u sportskom plesu te kao trenerica rekreativnog plesa za odrasle.
Moje supermoći su:
- provedba psiholoških dijagnostičkih postupaka i interpretacija podataka
- provedba psihoterapije s djecom, mladima i odraslima te savjetovanje roditelja i obitelji djece i mladih s različitim teškoćama u socijalnom i emocionalnom te neurorazvojnom području
- planiranje i provedba grupnih edukacija, radionica i programa iz područja mentalnog zdravlja za roditelje, stručne suradnike, učenike i ostalu zainteresiranu javnost
- provedba individualnog savjetovanja i psihoterapije te izrada plana i strategija rada tijekom savjetovateljskog i terapijskog procesa
- integriranje glazbenih tehnika za poticanje socijalnih i emocionalnih vještina u individualni i grupni rad s djecom i mladima
- pisanje stručnih tekstova, članaka i publikacija kao i ostalih psiholoških sadržaja za sve zaljubljenike u psihologiju.
Odlučila sam postati psiholog jer…
…jer sam oduvijek znala da ću raditi s ljudima koji trebaju pomoć i podršku. Zahvaljujući profesoru klavira (koji je ujedno i vrhunski pedagog i znanstvenik), u srednjoj školi sam se upoznala s različitim područjima psihologije (posebno psihologijom glazbe) i ubrzo nakon toga donijela odluku za upis studija psihologije. I, zaista, nijednom nakon te odluke nisam požalila jer sam tu gdje jesam – u predivnom svijetu psihologije u kojem neprestano rastem i razvijam se, učim i istražujem, radim i napredujem.
Moje omiljene aktivnosti izvan posla su…
Fotografiranje, pjevanje i sviranje, ples, čitanje, bicikliranje te uživanje u ljetnim, morskim danima i dugim šetnjama (posebno u društvu obitelji i prijatelja).
Dio mog posla koji me čini najsretnijom…
One situacije u kojima vidim spremnost, napredak, želju za učenjem i promjenom te motivaciju osobe za rad na sebi. I djeca i odrasli to izražavaju na neki svoj način, ali važno je to primijetiti i tome dati značaj jer svi smo mi samo ljudi koji padamo i griješimo, ponekad nam je teško potražiti pomoć i pokazati slabost, a puno znači kada nas netko u tome svemu vidi i prihvati onakvima kakvi stvarno jesmo.
„Djeca ne kažu: ‘Imao/la sam težak dan.’ Djeca kažu: ‘Hoćeš li se igrati sa mnom?’“ (L. Cohen)
Misao koja me vodi u trenutcima kada posao postane zahtjevan…
„Jer za sve šta vaja moraš imat force!“ 🡪 A ako nemaš, možeš potražiti pomoć drugih. Nisi sam.😊
Moja poruka/ misao koju bih voljela podijeliti s drugima…
Svakodnevno rastemo i učimo biti bolji, a promjene su nekada teške i bolne. U brojnim životnim izazovima, dobro je shvatiti što želimo, ali još bolje – što zaista trebamo.
„Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi.“ (Majka Terezija)